Pčelarstvo za početnike

home Rječnik pčelarstva Rojenje

Glavna paša



livadska suncokretova voćna lavanda kadulja

Bagremova paša



U većem dijelu naše zemlje bagremova paša spada među glavne pčelinje paše. Ovom prilikom iznijeti ćemo njene osnovne karateristike, polazeći od njene važnosti, sa ciljem da pomognemo pčelarima da je što bolje iskoriste. od ove paše najčešće u nekim krajevima zavisi krajnji rezultat pčelarenja u jednoj godini.

bagrem

Bagrem cvijeta u nizinama u prvoj dekadi petog mjeseca, dok u višim predijelima počinje da cvijeta tek u drugoj polovini, a ponegdje i krajem petog mjeseca. Pored visinske razlike, vrijeme cvjetanja bagrema zavisi i od klimatskih uslova. Radi orijentacije, podsijećamo da od vremena kad se na bagremu pojave prvi pupoljci pa do cvjetanja prođe oko 40 dana, ponekad i po koji dan više, što zavisi od klimatskih uslova. kada počne cvjetanje šljive, treba znati da će kroz mjesec dana i bagrem početi da cvjeta. To treba da bude znak pčelarima da izvrše konačnu pripremu pčelinjih društava, kako bi ona mogla najbolje da iskoriste bagrem kao glavnu pašu. Do početka cvjetanja bagrema, pčelinja društva treba da budu izrazito jaka i da imaju neophodno radno raspoloženje za prikupljanje nektara i njegovu preradu u med.

Cvjet se na bagremu zadrži oko 14 dana ili nešto duže. Neke mutacije bagrema cvjetaju ranije, a druge kasnije, što samo produžuje bagremovu pašu. Isto tako, ako je teren u blizini pčelinjaka brežuljkast, pa imamo nižih i viših terena na domaku korisnog pčelinjeg leta, onda bagremova paša traje dosta duže, pošto bagrem prvo cvijeta na nižim terenima, zatim na srednjim, pa onda na višim.

Seobom pčela mogu se iskoristiti sasvim jednostavno dvije paše, a u izuzetnim slučajevima i tri. U južnim predjelima naše zemlje bagrem cvjeta znatno ranije, a u sjevernim područjima kasnije, pa i te pogodnosti treba iskoristiti. Međutim, na nadmorskim visinama od preko 700 metara bagrem praktično ne medi, odnosno medi vrlo malo, te nije rentabilno seliti pčele na takve terene radi bagremove psše.

Bagrem veoma obilno cvjeta, i u punom cvjetanju gotovo cjela kruna pobjeli. U normalnim klimatskim uslovima bagrem skoro svake godine cvjta i medi, pa se može slobodno reći da je jedan od najstabilnijih pčelinjih paša. Kad bagrema ima dovoljno i kad dobro medi, onda dobro pripremljena društva mogu dnevno da unesu 7 do 15 kilograma nektara. U povoljnim godinama prinos po hektaru bagremove šume može da bude i do 1000 kilograma meda, često i više. Razumljivo je da to zavisi i od uslova za medenje, od sklopa bagremove šume, od jačine pčelinjih društava itd.

Bagrem najviše luči nektar na temperaturi od oko 25 stupnjeva celzijusovih i to ako je vrijeme tiho, ako u zraku ima dovoljno vlage itd. Karakteristično je da bagrem daje izrazito velike količine nektara, a veoma male količine polenovog praha.

bagrem

Bagrem najintenzivnije medi oko petog do sedmog dana poslije procvjetavanja. Tada treba biti najoprezniji u pogledu proširivanja prostora u košnicama. Naime tih dana jaka pčelinja društva, pod povoljnim uslovima, mogu da unesu u košnice i do 15 kilograma nektara dnevno, te je za njega i preradu u med potrebno po dva polunastavka Dadan-Blatove košnice. Ako tog prostora ne bi bilo, nastala bi dvostruka šteta. Pčele ne bi imale gdje da lageruju nektar, pa ga ne bi ni unosile, i za toliko bi bio manji prinos meda.

Zbog suženog prostora u košnici može da se javi nagon za rojenje, pa pčele radilice izgube radno raspoloženje za sakupljanje nektara i za njegovu preradu u med, pripremajući se za rojenje.

Bagremov med je odličnog kvaliteta, svijetle boje, providan, prijatnog mirisa i okusa. Može da stoji više od godinu dana a da ne kristalizira, u povoljnim uvjetima i do dvije godine. Veoma je tražen na domaćem i inostranom tržištu i spada u grupu najskupljih medova. Često se koristi za popravljanje kvaliteta drugih vrsta meda. Pošto pčelinja društva brzo napune i zatvore ramove sa bagremovim medom, dobro je da se ti ramovi ostave za rezervu, jer je ovaj med za razliku od nekih drugih, odličan i za prezimljavanje pčelinjih društava.


Livadska paša



Livadska paša, ima naročiti značaj za uspješno pčelarenje uglavnom iz sljedećih razloga: na livadama i pašnjacima ima raznovrsnog medonosnog bilja koje se razlikuje po vremenu cvjeranja i po kvaliteti, te ova paša dosta dugo traje, što je za uspješno pčelarenje značajno. Godine, koje su naručito povoljne za livadsku pčelinju pašu, mogu ucjecati da ona traje od završetka bagremove, početkom šestog mjeseca, pa sve do suncokretove paše, koja počinje u prvoj dekadi sedmog mjeseca, ponekad i duže. Uostalom, ova paša počinje u toplim predjelima i u nizinama već krajem petog mjeseca, a u planinskim predjelima tek početkom sedmog mjeseca pa se seobom pčela može veoma dobro i dugo koristiti.

Mada dnevni unos nektara na prosječnoj livadskoj paši nije veliki, s obzirom da traje dugo, ponekad 40 i više dana, nekih godina se sa livada mogu dobiti i značajne količine visokokvalitetnog meda. Livadska paša se može smatrati kao i bagremova, skoro najsigurnijom i to baš zato što traje dugo i što u sebi je raznovrsna. Pčelinja društva iz bagremove paše, izlaze veoma razvijena i takvima ih treba održavati do naredne paše: lipe, suncokreta, kestena i sl.

Paša sa livada i pašnjaka je za to najpogodnija jer osigurava kontinuirani stalni unos nektara i polenovog praha koji stimulura maticu da polaže dovoljno jaja da se permanentno izvodi onoliko mladih pčela koliko starih ugine.

livada
Livadska paša dugo traje pa je i jedna od najsigurnijih

Suncokretova paša



U krajevima u kojim se gaji na velikim površinama, suncokret spada u grupu glavnih pčelinjih paša. Rane sorte suncokreta počinju da cvjetaju u posljednjoj dekadi šestog mjeseca, a kasnije sorte do kraja sedmog mjeseca, pa i dalje. Osnovne karakteristike suncokreta kao kao glavne paše su da cvjeta i medi dosta dugo(do 20, pa i 25 dana) i da pod određenim klimatskim uslovima (ako zahladi ili ako nastupi dugotrajna suša).

Cvjet suncokreta luči smolastu ljepljivu masu na koju se pčele zaljepe i često tamo uginu. Ovo drugo je osnovni razlog što neki pčelari smatraju da će im pčelarska društva oslabiti ako ih sele na suncokretovu pašu. Međutim, cvjet novih selekcionisanih hibrida suncokreta, uglavnom ne luči ove smolasto ljepljive materije, ili ih luči u beznačajnim količinama. U normalnim godinama, na suncokretovoj paši može se dobiti oko 20kg meda po košnici u sezoni, ponekad i do 30 kilograma.

suncokret

Karakteristično je da suncokret u nekim područjima dobro medi, a u drugim područjima slabije. Pojedine sorte suncokreta daju više, a pojedine manje nektara. Ako su u pitanju neke domaće visokorodne sorte, možemo računati na sigurnu i bogatu pčelinju pašu.

Sakupljajući nektar sa cvjetova suncokreta, pčele bitno utječu na povećanje prinosa i poboljšanje kvalitete sjemena suncokreta.

Med od suncokreta je svjetlo žute boje, relativno se brzo kristalizira, i ne spada u grupu kvalitetnijeg meda, pa mu je cjena na tržištu nešto niža. Međutim u novije vrjeme neki stručnjaci ukazuju da je i med od suncokreta visokog kvaliteta, a u prvom redu zato, što u njemu ima dosta polenovog praha i niz drugih osobina. U svakom slučaju, uz korištenje suncokretove paše, daleko se lakše ostvaruje visoka proizvodnja meda i visok dohodak od pčelarske proizvodnje, pa tu pašu, kad god je to moguće treba koristiti.


Voćna paša



Pčelinja paša od voća ne ubraja se u glavne paše, jer praktično to i nije, mada u izrazito povoljnim pašnim uvjetima jaka pčelinja društva mogu od pojedinih vrsta voćaka da sakupe dosta nektara i cvjetnog praška. Međutim, ova pčelinja paša ima veliki značaj, i to iz sljedećih razloga:

  1. Ova paša traje dugo, i praktično nema prekida između cvjetanja pojedinih vrsta i sorti voćaka, počevši od najranijih do najkasnijih.

  2. Stiže rano, u martu i aprilu, kad po pravilu nema druge paše.

  3. Pojedine vrste i sorte voća imaju dosta polenovog praha, koji je velikom broju pčelinjih društava i naj potrebniji u ovom godišnjem dobu.

  4. Voćna paša se može veoma dobro iskoristiti za izradu saća od voštanih osnova. Naime, mnogi pčelari grješe što dozvoljavaju da pčelinja društva izgrađuju saće u vrjeme glavne paše. Za proizvodnju voska, od koga se izgrađuje saće, pčelama su potrebne velike količine meda i polenovog praha, a i vremena, pa se one prilično iscrpljuju. Zato je daleko korisnije da se pčelinja društva u vrijeme voćne paše orijentiraju na izradu saća, jer zato tada postoje svi uvjeti, dok za vrjeme glavne paše društva treba orijentirati isključivo na proizvodnju meda.

  5. Pčele radilice, sakupljajući nektar i polenov prah sa cvjetova voćaka, obavljaju izvaredno značajan posao. Oprašivanjem utječu na povećanje prinosa i poboljšanje kvaliteta plodova uzgajanih biljaka.
voćka u cvjetu

Pčele veoma rado posjećuju i divlje vrste voćaka koje su često medonosnije od pitomih. Kao pčelinja paša značajno je koštičavo, jabučasto, jagodičasto i neke vrste jezgrastog voća.


Lavanda



Lavanda je biljka primorskih krajeva, mada ima nekih vrsta u kontinentalnom djelu zemlje. Lavanda cvjeta u šestom i sedmom mjesecu, dosta dugo, najčešće oko 25 do 35 dana, što zavisi, u prvom redu, od klimatskih uvjeta.

Lavanda obilno medi. Ako su pčelinja društva dobro pripremljena , odnosno ako su jaka, sa dosta pčela radilica povoljne starosne strukture, ako su klimatski uslovi povoljni pa lavanda dobro medi, dnevni unos može da bude 4 do 6 kilograma, ponekad i više, U takvim uslovima u toku jedne sezone od lavande se može dobiti oko 40, a ponekad i do 50 kilograma meda po košnici.

lavanda

Osnovna karakteristika lavande je da ona daje dosta nektara, a vrlo malo polenovog praha. Ako u doba cvjetanja lavande u blizini nema druge pčelinje paše koja ima polenovog praha, obično se dešava da se leglo u košnici jako smanji, a ponekad ga i nestane. Zato je najbolje ako pčelinja društva prije lavande provedu što duže vremena na paši koja koja je bogata polenovim prahom. Društva se tada dobro razvijaju i osiguraju dovoljne količine polenovog praha. U tom slučaju, za vrijeme paše na livadi pčelinje leglo će se gotovo normalno razvijati, održati kao jako do kraja ove i ostati takvo i za vrijeme paše koje tek nailaze, na primjer vrijesak, ružmarin itd.

Lavandin med je vrlo aromatičan, odnosno ima jak ugodan miris biljke od koje potječe. Boja mu je svjetlo žuta i dosta je bistar. Po kvaliteti se smatra boljim medom, mada mu je ukus dosta oštar. Od lavande se dobija eterično ulje koje služi u farmaciji i kozmetici, a koristi se u borbi protiv moljaca. U cilju dobivanja eteričnog ulja lavanda se uzgaja i u čistoj kulturi.


Kadulja



Kadulja se u narodu naziva još i žalfija, pelen, slavulja i dr. Ima je dosta u Dalmaciji, odnosno u cijelom hrvatskom primorju, zatim Hercegovini, Crnoj Gori, Istri.

Kadulja je višegodišnja žbunasta biljka, koja može da izraste u visinu i do 70 centimetara, rjeđe i više. Žbun je gust sa dosta mladica. Rana kadulja počinje da cvjeta u četvrtom mjesecu, a paša se završava u šestom mjesecu. Prvo počinje da cvjeta u najnižim predjelima, naručito uz samo more, a zatim na višim terenima. Zato na valovitim terenima kadulja dulje traje, što je naručito korisno, ako se cijeli takav teren nalazi u predjelu korisnog leta pčela sabiračica nektara.

kadulja

Cvjetovi se na jednoj biljci zadržavaju oko 20 dana, s tim što cvjetanje prvo počinje na dojnjem djelu biljke, a zatim se cvjetovi postepeno otvaraju prema gornjem djelu i na kraju na vrhu. Kadulja najbolje medi kad je toplo i ima dosta vlage u zraku, naručito ako je prethodno bilo dosta kiše, pa su biljke dobro razvijene i bujne. Međutim kad nastupi period suhog vremena, a i jači vjetrovi, medenje se jako smanji. U normalnim uslovima kadulja daje dosta nektara, pa su i prinosi meda dosta dobri. Zato veliki broj pčelara, s pravom, seli pčele na kadulju.

Za primorske krševite predjele kadulja ima poseban značaj, ne samo zato što u vrjeme njenog cvjetanja uglavnom nema druge značajnije paše, već i zbog toga, što u nekim predjelima poslije kadulje nastupa sušni i bespašni period, pa pčelari ostave med od kadulje u rezervi, za ishranu pčelinjih društava u ovom bespašnom periodu koji može da potraje i duže.

Med od kadulje ima specifičan miris na cvjet kadulje. Boja mu je svjetlo žuta, mada naginje pomalo ka zelenkastoj boji. Velika je prednost ovoga meda što dosta dugo ne kristalizira, a kad kristalizira njegovi kristali su nešto krupniji. Med od kadulje je ugodnog okusa, sa lakom dozom gorčine koja nije neugodna. Med od kadulje spada u grupu najskupljeg meda. Pošto je kadulja i ljekovita biljka, to se i medu od nje pripisuje veće ljekovito svojstvo, naručito za dišne organe.

arrow_upward