Pčelarstvo za početnike

Štetočine pčela

Voskov moljac

Moljci voska (Achroea grisella) su vrlo opasne štetočine i ako se namnože mogu potpuno da unište saće u košnicama, a zatim i cijelo pčelinje društvo. Moljci (leptiri) žive svega 12 do 15 dana. Za to vrjeme ženka snese 500 do 700 jaja, i pažljivo ih smješta u trunje koje se nalazi na podnjači košnice ili u male pukotine, a najčešće u djelove starog saća, pocrnjelog i dotrajalog saća. poslije 5 do 15 dana, što zavisi od klimatskih uslova , iz jaja se izlegu male larve koje su vrlo pokretljive. Ako ženke snesu jaja u jesen, ona su vrlo otporna i mogu da se održe preko cjele zime, a kad u proliće otopli, onda se izlegu larve. Crvići-larve žive 20 do 140 dana, što u prvom redu zavisi od temperature. Naime, kad se temperatura spusti ispod 10 stupnjeva, onda larve prestaju da se razvijaju, umrtve se i nepokretne su. U takvom stanju provode čak i po nekoliko mjeseci, ali čim vrjeme otopli, one se počinju normalno razvijati. Zatim se učahure, a kasnije preobraze u leptire. Larve pričinjavaju ogromne štete, jer uništavaju saće. One razaraju ćelije u kojima se izvodilo leglo, a kasnije i cijeo sat.

Borba protiv moljca voska sastoji se u poduzimanju sljedećih mjera:

• Redovno treba održavati čistoću u košnicama.
• Ne dozvoliti da u njima ima pukotina ili trunja na podnjači.
• Staro saće zamjeniti novim.
• Ako su društva jaka, onda ona sama neće dozvoliti da se moljci razmnože.
• Suvišno saće treba izvadit iz košnice, jer ako ostanu iza pregradnih daski, onda postoje vrlo povoljni uvjeti za razvoj moljca.
• Staro saće treba što prije pretopiti pošto privlači moljce.
• Svu nečistoću i razne otpatke iz košnica treba obavezno spaliti i ne dozvoliti da se rasturaju po pčelinjaku.
• Čuvanju ramova sa praznim saćem treba posvetiti naručitu pažnju.

Osice i sršljeni

Osice nanose velike štete pčelama. One su posljednjih godina ponegdje postale prava napast, pa se mora ozbiljno misliti na njihovo suzbijanje. Nisu štetne samo što se hrane medom, već iz pčelinjeg legla kupe larve i njima hrane svoje leglo, a prenose i zarazne bolesti.

Ima više načina suzbijanja osica.

• Prvi je uništavanje osinjaka posipanjem ključalom vodom.
• Ima i više vrsta insekticida u vidu spreja kojima se vrlo uspešno mogu uništavati osinjaci.
• Osice se mogu uništavati i tako što se u boce od bezbojnog stakla sipa do polovine pivo koje je prethodno malo zaslađeno.

Stršljenovi nisu za pčelarstvo toliko opasni kao osice, jer ih ima manje, ali su opasni za pčele na paši. Uništavaju se na isti način kao osice.

Pčelinja vaš

Pčelinja vaš je veoma sitan insekt koji živi na pčelama i jako ih uznemirava. Pčelinje vaši se rado hrane mlečom, pa zato najčešće napadaju maticu i mlade pčele radilice koje proizvode mleč.

Kad se znatnije namnože usporavaju razvoj pčelinjih društava i tako umanjuju proizvodnju meda.

Miševi

Miševi su vrlo opasne štetočine. Oni su osjetljivi na ubod pčela i zato im , za vrijeme aktivnog izletanja, pčele radilice onemogućuju pristup u košnicu. Ali, čim pčele formiraju klube, onda miševi, ako se uvuku u košnice, mogu napraviti velike štete jer grickaju saće i jedu med, uznemiravaju pčele itd. Oni često u košnici prave svoja gnijezda i tamo se razmnožavaju. Da je miš u košnici može se otkriti po njegovom izmetu ili konstantnom zujanju pčela. Najefikasnija borba protiv miševa je da se u vrijeme mirovanja pčela stavljaju češljevi (rešetke na letu košnice), koji će ih spriječiti da uđu u košnicu. Ova rešetka se stavlja na leto samo u vrijeme samo u vrijeme mirovanja pčela, odnosno čim se pčelinja društva počnu utopljavati i pripremati sa prezimljivanje. Međutim, ako se miš već uvukao u košnicu i tamo nastanio, onda pčele treba premjestiti u drugu košnicu.

Ptice

Malo je poznato da izvjestan broj ptica napada pčelinja društva i hrani se njima. Najopasnije su djetlići, žunje i pupavci. Međutim, nije rijetkost da na pčele nasrću laste, sjenice, vrapci, svrake, ptica zvana pčelarica i slično. Ponekad i napadaju i kokoši, ćurke i morke, i to obično u fazi porasta, odnosno kad nisu ni pilići ni odrasle kokoši.

Sve spomenute životinje i još neke druge ptice se teško opredjeljuju da hvataju i jedu žive pčele radilice, jer ih ubadaju u predjelu usnog dijela. Najveća je pogreška ako neki pčelari, kad čiste košnicu, mrtve pčele bacaju okolo pa ih kupe ptice i životinje. Kad njih pojedu, onda hvataju trutove, koji nemaju žal pa ne ubadaju, a na kraju i žive pčele radilice.

Zimi, kada padne snijeg, ptice teško nalaze hranu i tada slijeću na leto košnice i jedu mrtve pčele, a zatim kljucaju u košnicu, uznemiravaju pčele, koje spadaju sa klubeta na podnicu, pa ukoliko uspiju da izađu kroz leto, ptice ih hvataju, a ukoliko je jako hladno, one se, čim spadnu sa klubeta, ukoče i ubrzo uginu. Ptice čiji je kljun podešen za kopanje dulje ponekad probuše košnicu u predjelu klubeta i kroz taj otvor kupe i jedu pčele. Izvjesnu količinu pojedu, neke spadnu sa klubeta, na podnicu i one tamo uginu, a ono što ostane uglavnom nije u stanju preživjeti. Tako cijelo pčelinje društvo može biti uništeno. To nisu česte pojave, ali se događaju.

Neke ptice hvataju pčele u letu. Među njima su najopasnije laste, koje ponekad u jatu lete iznad pčelinjaka, sačekaju pčele koje odlaze ili se vraćaju sa paše, hvataju ih i jedu. Najveća je šteta ako matica prilikom izlijetanja na svadbeni let nastrada od ptica. Zapaženo je da vrapci također napadaju pčele , ali prvenstveno mužjaci. Vrabac uhvati živu pčelu, odleti sa njom na drvo i tamo je duže vrijeme drži u kljunu sve dok pčela ne ugine. Zatim je spušta na zemlju, rasčerupa u sitnije dijelove i pojede.

Da bi se pčele sačuvate od domaćih životinja, pčelinjak treba ograditi. Pri pregledu društava i čišćenju košnice, naročito podnica, sa sobom treba nositi pogodnu posudu u koju se sakuplja sva prljavština i mrtve pčele. Po završenom pregledu, prljavštinu i mrtve pčele treba spaliti ili zakopati u zemlju, najmanje pola metra duboko. To jedan od preventivnih mjera i protiv bolesti i protiv štetočina. Osim toga, treba češće, a naročito u zimskom periodu, sa daske poletaljke skupljati mrtve pčele, spaljivati ih ili zakopavati. Tijekom proljeća i ljeta potrebno je razvaliti gnijezda ovih ptica u okolini, a u kritičnim periodima ptice se mogu plašiti alarmnim uređajima na vjetar. Inače ako se radi o posebno korisnim pticama, pored mjera koje se poduzimaju, da se one ne naviknu da hvataju žive pčele, treba zimi, nešto dalje od pčelinjaka, okačiti korpicu sa hranom tako da ptice nemaju potrebu napadati pčele. Ni u kojem slučaju ne uništavati korisne ptice.